Što Darth Vader ima zajedničko s Hrvatskom?

Svi znamo za dječju seriju Ulica Sezam. Neki su je gledali, dok se nego živo sjećaju Muppeta i skečeva edukativne prirode. Neki su skečevi djeci bili zanimljiviji od drugih, dok su neki skečevi pali u zaborav. Iza cijelog projekta Ulice Sezam stoje godine rada, godine istraživanja dječje psihologije i načina na koji djeca uče. Ulica Sezam pokazala je kompleksnost izrade kvalitetne edukativne serije za djecu.

Kada odrasli gledaju takvu jednu dječju seriju često osjete istu emociju: frustriranost zbog sporog tempa radnje i skečeva. Djeca neovisno o broju ponavljanja s jednakim užitkom gledaju reprizu reprize reprize. Sjećam se da sam izluđivao svoje roditelje konstantnim puštanjem serije Šetnja s dinosaurima. Neovisno o tome što sam znao napamet što će narator reći, entuzijazam nije popuštao.

James Earl Jones i Ulica Sezam

To su i otkrili scenaristi Ulice Sezam. Prikazali su skeč gdje je glumac James Earl Jones (Mufasa, Darth Vader i nositelj najmuževnijeg glasa ever) recitirao abecedu. Recitirao je tako da je iza svakog slova ostavio veliku pauzu kako bi djeca mogla ponoviti slovo. Nakon određenog perioda djeca su izgovarala slovo prije nego bi se pojavilo na ekranu. Organizirala su slijed prizora: prvo su naučila ime slova, zatim povezala ime slova s njegovim pojavljivanjem, a na kraju su naučila redoslijed slova. Taj se moment zove učinak James Earla Jonesa. Mi ne volimo konstantna proživljavati ista iskustva, dok je predškolskoj djeci, budući da svaki put drugačije doživljavaju epizodu, taj moment način shvaćanja svijeta.

Tek kasnije u razvoju djece, oko školskog uzrasta, ovaj entuzijazam popušta i na njegovo mjesto dolazi dosada i nedostatak fokusiranosti.

Darth Vader i Hrvatska?

Nekada mi se čini da je Hrvatska zapravo jedan vrtić koji cijelo vrijeme gleda Ulicu Sezam. Predizborne kampanje sukoncentrirani ekstrakt učinka James Earla Jonesa. Svake izbore doživljavamo isto: nova obećanja, promjene, ekonomsku i industrijsku stabilizaciju. Tijekom toga perioda većini je ljudi kampanja na umu, ne u smislu optimističnog očekivanja, već u smislu dosade. Dakle, Hrvatska je glede tih promjena i obećanja već prešla u 2. ili 3. razred osnovne škole. Postalo nam je iritirajuće. Zašto? Jer poput djece koja prije nego je slovo došlo na ekran znaju koje je slovo na redu, znamo točno što će se dogoditi.

Trostruka podijeljenost

Hrvatska je trenutno podijeljena na tri bloka: ogrijani toplinom entuzijazma, ohlađeni polarnom hladnoćom odboja i bezoblična masa pasivnosti.
Pasivni blok je najveći, jer je to populacija koja je odustala od bilo kakvog emocionalnog vezivanja za događanja u Hrvatskoj, bilo pozitivnog bilo negativnog. Glasna manjina “da” i “ne” bloka vodi ples na kojem četvrtina gostiju na svadbi pleše, dok drugi gledaju na sat čekajući svadbeni gulaš.

U iščekivanju Godota

Očekivati promjene bez ikakve reakcije je jednako suludo kao i očekivanje da će točno određeni auto, određene marke i određene boje u jednom trenutku naletjeti na tebe iz suprotnog smjera u jednosmjernoj ulici. Za promjene se moramo boriti, a pasivnost nije put promjenama. Ako i naša generacija ne može napraviti očekivane promjene, moramo se osposobiti da naučimo sljedeću generaciju da se bore za promjene koje će biti na korist društvu. Naravno da neće biti ekonomske promjene ako se većina ne digne. To je isto kao da očekujemo loptu koju nismo bacili u zrak da nam se vrati.
Promjene dolaze od ljudi i provode se radi ljudi. Zato ne smijemo biti lijeni i pasivni, jer je i kriva reakcija bolja od nikakve.

Izvor: kampus.hr